PURTICI

Z E P A
 
PortalPortal  HomeHome  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Zena vjerna muzu

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Guest
Gost



KomentarNaslov komentara: Zena vjerna muzu   Sat Sep 06, 2008 3:42 am

KRATKA PRIČA

Šezdesetih godina, jedna grupa starih ljudi skupila se ispred prodavnice u Luci, kod kuće Izeta Begića. Bila je jesen, kokuruzi su se unosili u kuće i komili, a čobani su se veselili i pjevali, jer su sve više imali prostora za čuvanje. Ljudi su pričali kako je rodilo žito i kakva će biti zima po prirodnim pokazateljima. Negdje je bilo branje kokuruza pa se proču pjesma nekih djevojaka. Na kraju pjesme iz svakog mjesta sela čula se momačka vriska.
Blizu je mrak pa je sve u veselju. Neko je promjenijo temu poslije djevojačke pjesme. Očito nije bio zadovoljan sa svojom ženom pa je poćela priča kako žene ne slusaju, kako im ne treba ništa vjerovati. Priča je išla u tom pravcu, oni kojima je godila potvrđivali su govornike, a oni kojima nije odgovarala šutili su, u tom žargonu priče naišao je čovjek sa Poravani i odmah se uključio u razgovor i hrabro svima počeo da kontrira, kako je ngova žena dobra te kako ga dobro poštuje i sluša. Brzo je povećan ton priče medu ljudima, često praćen smijehom. Kada se činilo da su ovog čovjeka stjerali, da i on okrene priču koja je do sada tekla, umjesto toga čovjek im svima nudi da je spreman da dokaže da ga žena poštuje i da će se ćak žrtvovati za njega. Prisutni nisu vjerovali pa je dotični pridošlica ponudio opkladu, da će njega njegova žena na krkači iznijeti iz Bara na Poravan i to odmah, najdalje za sat vremena. Medu ljudima nasta žamor i brzo se dogovoriše da prihvataju opkladu.




Opklada je bila u 2kg šećera i 200g prave kafe, kažem prave, jer se tada pila cikurija, a pravu kafu pili su samo probrani gosti u svakom domaćinstvu i svuda....Ljudi pare iskupiše te ih dadose čovjeku koga međusobno odabraše, a ovaj čovjek reče:
- Ja odoh, a vi samo gledajte. Kada me žena iznese do moje kuće na Poravan pošaljit za mnom opkladu.
U starih ljudi nema pogovora, ako čovjek izgubi, bilo je dogovoreno da jedan dan radi gdje mu se odredi. Čovjek ode u Bare, u svoju njivu, a ljudi ga sa pažnjom prate pogledom i pretpostavljaju šta ce se desiti. Sjećam se da su svi redom mislili da ce čovjek izgubiti opkladu. Čovjek dolazi u svoju njivu na međ i odmah legne, te počne pomagati, toliko glasno da ga čuju cobani. Kada su ga čuli i pitali šta mu je. Čovjek, pomagajuci, reče čobanima da je toliko bolestan, te da mu zovu ženu, hoće da umre. Djeca se uplašiše te brzo dozvaše njegovu žene te joj rekoše:
- Evo ti čovjek umire u Barama u njivi vašoj.
Žena je samo zgrabila šamiju u ruke pa niz njive. Imala je preko 20 međa da siđe do svog ćovjeka, koji se skupio u klupko i pomago:
- Šta ti je?
Zapovika žena, kada ugleda svoga čovjeka:
-Šuti! Hoću da umrem! Ovdje me i zakopajte!
- Ma, kako ovdje, zaboga!
Povika žena:
- Hajde kuci!
- Ja ne mogu se ni pomaknuti. Kada sad umrem ovdje me i zarovi.
Žena se uplasi.
- Pa, hajde na krkaču, da te nosim.
- Ne mogu ni tako! Ja se ne mogu držati.
- Hajde! Ja ću te držati.
Ovaj dio i ovo dešavanje ne mogu vidjeti ljudi sa kojima se opkladio, ali kada su vidjeli da mu ide žena nisu vise bili sigurni u opkladu.
Žena je čučnula i čovjeka uzela za ramena pa uz njegovu pomoć ga nekako popela sebi na leda i kada se čovjek smjestio, žena je krenula brdu prema svojoj kući. Bilo joj je uistinu podaleko i naporno. Kada se žena pojavila na vidiku, ljudi sa kojima se covjek kladio,svi su ustali na noge da gledaju i niko nije pričo dok oni nisu zamakli svojoj kući. Žena donosi čovjeka pred vrata. Selo se skupilo, jer se čulo da čovjek umire, da ga žena sama nosi na leđima. I dok ona razgleda, gdje i kako da ga polahko spusti na zemlju, on skoči sa leđa i povika:
- Koje me doba, nisam bolju k.... dojaho.
- Šuti! ..bo te ćaća!
Povika žena svom čovjeku. Onako i ljuta i radosna.
-Šuti, ženo! Dobićemo opkladu.
Čovjek joj ispriča, a ona mu rece:
- Neka si im baš dokazo, da nije sve kako oni kažu.
Rahmet ovom čovjeku. Bio je dobar i šaldžija. A, ženi još uvijek dobro zdravlje i dug život


pricu napisao Amir Begic-Luka


zima: komentar modifikovan dana: Sun Sep 07, 2008 2:46 am; prepravljeno ukupno 4 puta
Na vrh Go down
sulejman



Broj postova : 81
Registration date : 2008-07-27

KomentarNaslov komentara: Žena vjerna mužu   Sat Sep 06, 2008 4:46 pm

Čestitam autoru ove priče.
Moram reći da sam oduševljen, sa koliko je detalja ilustrovano i dokumentovano jedno vrijeme, jedan period u životu naših ljudi. Svaki detalj je bitan. Nista se može odbaciti. Svaki detalj, opet ima svoju vrijednost, upečatljivo dočarava mentalitet ljudi, način života.
Volio bih da ovakvih priča bude što više. Imali su naši roditelji, đedovi i nene, svoju kulturu življenja. Imali su svoj način zabave. Imali su izgrađen osjećaj za šalu. Trebalo bi mnogo toga od njih prihvatiti. Nipošto se ne stidjeti i to odbacivati. To su, na kraju, naši korijeni.
Nadam se da u mnogima od nas "čuči" neka ovakva ili slična priča, koja govori o životu naših predaka, koja govori o nama. Očekujem da se neki od njih ohrabre ovom pričom, da i sami ispričaju neku priču, neki događaj, neku šalu, nešto što govori o nama i našim precima.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Zena vjerna muzu
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
PURTICI :: POCETNA STRANICA :: ARHIVA-
Idi na: