PURTICI

Z E P A
 
PortalPortal  HomeHome  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 STARI MLIN I COSO

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
musafir



Broj postova : 31
Registration date : 2008-05-31

KomentarNaslov komentara: STARI MLIN I COSO   Mon Dec 22, 2008 5:52 am



STARI MLIN

Ja sam zapamtio vrijeme kada u selu nije bilo struje. Nije bilo radioaparata ni televizora. Nije bilo ni automobila. Život ljudi je bio organizovan i prilagođen tim uslovima. Slobodno vrijeme se koristilo za druženja. Ta druženja su imala svoj smisao i svoju vrijednost. Cijenili su se oni koji su znali lijepo pjevati. Ako je neko znao svirati tamburi, svirali ili dvojnicama bio je posebno cijenjen. Takođe, su bili cijenjeni i pjevači junačkih pjesama uz gusle.
Iz tog vremena mene su posebno oduševljavale priče. Bile su to priče koje su na poseban način objašnjavale svaku životnu situaciju. Za svaku teškoću, za svako veselje, za svaku prigodu bila je priča koja je ljude upućivala kako treba postupiti. Bili su i ljudi, koji su znali pričati te priče. Narod bi se okupljao na sijelima. Pripovijedač je svoju zadaću ozbiljno shvatao i bio je svjestan poruke koju kroz priču upućuje slušaocima. Sjećam se mnogih od tih priča. Jedna od njih je i priča o starom mlinu.

Stari ljudi su pričali da ova priča potiče iz daleke prošlosti.

Moguće da je se desila u Luci.

Bilo je jedno selo, koje je smješteno među brdima, daleko od drugih sela. Ljudi su živjeli lijepo i dobro se međusobno slagali. To je bio jedini
način da opstanu i da svoje svakodnevne teškoće lakše podnose.




Živjeli su isključivo od poljoprivrede i stočarstva. U selo se moglo doći uskim stazama kojima su mogli proći konji.
Imali su u selu i seoskog vođu, kojeg su
svi dobro slušali. Ženili su se i udavali između sebe. Često je seoski vođa određivao ko će koga oženiti.

Nije bilo škole u selu i blizini. Vjerovali su da postoji neka prirodna sila, koja uređuje sve odnose među ljudima, kao i njihov život. Nisu znali
šta je to. Kažu da je narod u tom vremenu lijepo živio. Imali su često sijela. Igrali su uz muziku, koju su sami stvarali na instrumentima, koje su sami pravili.

Posebno je njegovana i cijenjena ljubav. Sve je činjeno da zaljubljeni svoju ljubav krunišu brakom. Nije bilo rastvaljanja brakova.
Odjeću je narod pravio od materijala koji su sami proizvodili. To su konoplja, ćeten i vuna. Od obuće su poznavali opanke. Opanci su pravljeni od goveđe kože, a oputa se pravila od ovčije kože. Od ovčijeg krzna su pravili nešto slično bundi. Bili su to ogrtači, ali isključivo od dobra runa.
Život ljudi su pratile različite nevolje, ali su to oni organizovano preživljavali. Jednom je naišla suša. Nekoliko godina je bilo vrlo malo kiše. Mnogi izvori su presušili, a na drugima se smanjila količina vode.
Mještani sela su odlučili da naprave mlin u dnu sela



gdje se gotovo spajaju dva brda. Tu su mogli da sakupljati svu vodu koja
je tuda morala proticati. Taj mlin je jedini bio u upotrebi.
Ostali nisu radili zbog nedostatka vode.

Stari ljudi su govorili da ni jedna nevolja ne dolazi sama.

To potvrduje i ova priča.
Mlin su koristili svi. Moralo se i noću mljeti da bi se zadovoljile potrebe sela. Odjednom se pojavi zlo. Ljudi koji su mljeli noću ujutru bi bili nađeni zadavljeni u mlinu.
U narod se uvukao strah. Više niko nije smio mljeti po noći. U selu je zavladala glad. Stariji ljudi
i djeca pocese umirati. Niodkuda nije bilo na pomolu spasa. [/b]
Jednoga dana, pred samu veče, naišao je neki čovjek. Zatražio je da noći i da
jede. Mještani su ga doveli do seoskog vođe. On ga upita:

- Kako se zoveš?
Nepoznati mu odgovori:

- Zovem se Ćoso! Ja nemam nigdje nikoga.
Hodam po selima i tako preživljavam.
Seoski vođa mu odgovori:
-Ovdje nema hrane. Nemamo ti šta dati da jedeš.
Seoski vođa je malo zastao, pogledao u pridošlicu i nastavio:
- Imamo jedan mlin. Ko god melje noću u njemu, izjutra ga nađemo mrtva.
Ćoso je dugo ćutao. Onda se obratio vođi:
- Ja i onako nemam nigdi nikoga. Nema me ko žaliti. Ako ne jedem
nešto i tako ću umrijeti. Dajte mi da jedem i ja ću noćas mljeti u
mlinu.

Vođa je pogledao u oči Ćosu i rekao mu:
- Daćemo ti žito. Kada samelješ, skuhaj sebi pogaču.
Jedan od seljana se javi:
- Ja ću dati i ćurku.
Ćosi se to dopalo i pristao je na ponudu. Seljani su brzo skupili žito. Odveli su Ćosu do mlina. Pomogli su mu da zaspe žito u koš. Poželjeli su mu da srećno preživi noć, a onda se vratili svojim kućama.
Ćoso je naložio vatru. Svaki čas je gledao može li od
samljevenog brašna napraviti pogaču. Pri tom je spremao
ćurku i tako stavio da peče pogaču i ćurku. Zaboravio je na priče koje su mu pričali o stradanju ljudi u ovom mlinu.


Vrijeme je prolazilo. Oko pola noći sa tavana nešto zajauka:

- Aaauuuuhh! Što mi je zimaaa!
Ćoso se tada prisjeti priče da ljudi tu ginu.
Poče razmišljati:
Moram biti živ do zore. Ovu prikazu što se javlja moram spriječiti da mi ne prilazi. Moram biti priseban i ne smijem se uplašiti. To je jedini način da se spasim.
Ćoso popravi vatru, a prikaza opet
sa tavana zajauka:

- Aaauuuuhh! Što mi je zimaaa!
Prisjeti se Ćoso šta je naumio činiti. Odgovorio je prikazi:
- Ja sam gladan. Dok večeram, pa onda siđi i ogri se.
Ćoso je zaboravio da je gladan. Poče da
razvlači sa vađenjem hljeba i ćurke. Prikaza sa tavana ga stalno


požuruje:



- Hajde! Sve je pečeno. Večeraj! Šta čekaš?
Ćoso je počeo jesti. Dugo je razvlačio. Bio je previše gladan, pa je počeo jesti u neznani. Odjednom je vidio da je sve pojeo. Prikaza sa tavana je to vidjela. Došlo je vrijeme da siđe, zatrese mlin i zaurla:
- Baciću!
Ćoso se svom snagom borio da bude priseban, pa je odgovorio smireno:
- Baci! Šta god hoćeš.
U tom momentu nešto gruhnu pred njega. On pogleda. Vidi da je nešto kao ljudska ruka. Uzme to u ruke pa je okretao, prevrtao. Nastojao je da dobije što više na vremenu. Prikaza sa tavana ga je stalno
požurivala. Opet se čulo urlanje:

- Baciću!
Ćoso nije gubio prisebnost, opet je mirno odgovorio:
- Baci!
Pred njega pade i druga ruka.
Ćoso je uzeo i nju. Prevrtao je duže vremena. Onda je drsko
baci za vrata. Sa tavana se ponovo javi urlik:

- Baciću.
Ćoso i ovaj put ponovi:
- Baci!
Tada pred njega pade ogromna noga. Ćoso se uplaši, ali se sjeti
da mora biti pri punoj svijesti, pa i nogu poče da gleda. Ne može
da je odvoji od poda. I nju gurnu za vrata. Sa tavana se ponavljaše
urlici, sve dok i trup ne pade pred Ćosu.

Onda se počeše da miču noge, ruke i glava. Sve poče da prilazi trupini. Tada se sve spoji i ustade na noge ogroman čovjek. Prodera se na Ćosu:
- Ustaj! Odavno je vrijeme da se hrvemo.
Ćoso nije više imao nikakva izbora. Usta, te se poče
hrvati sa tim nalik čovjeku.

Hrvali se duže vremena. Ćosu obuzeše pjene po ustima. On pogleda u prikaze nema jos ništa. Tada Ćoso pomisli:
Znači, da je ovo puno vrijednije od mene. Može me samo zora spasiti.
Da li je daleko?
Tako se nosaše još neko vrijeme. Ćosu obuzeše krvave pjene, a
prikazu, tek malo bijele. Ćoso pomisli:

Ovako su svi ovdje umirali. Još nekoliko
minuta i ja ne mogu više. Moram pasti.

U tom momentu zapjeva horoz u selu. Prikaza povika:
- Pusti me! Moram ići!
Ćoso se ohrabrio, došla mu je neka posebna snaga, pa reče:
- Nikud ti ne dam! Nikuda ti više neš ići!
Što si dolazio? Što ubijaš ljude ovdje?
Sutra, kad dođu, hocu da te ubiju oni. Sve ću te dotle držati.
Prikaza je nastavila moliti:
- Pusti me, molim te! Nikad više neću doći.
Ćoso mu je onda rekao:
- Pustiću te, ako sigurno neš više nigdje ovdje doći.
- Neću!
Reče prikaza.
Horoz opet zapjeva. Prikaza je nastavila moliti:
- Molim te! Pusti me! Nikad više neću doći.
Popustio je Ćoso, rekao je prikazi:
- Dobro! Onda idi! Ako ikad dodeš, više neš otići!
Tada ga Ćoso pusti, jer nije više imao snage da ga drži.
Ćoso se odmorio, pa se umio.

Ubrzo se pomoliše ljudi sa halatom za kopanje. Došli su da ga ukopaju. Mislili su da je pogino i on.
Kada ugledaše Ćosu da je živ i da je žito samlio, bijaše im drago pa ga




zagrliše. On im sve ispriča.Vođa sela odredi da se Ćosi napravi kuća
i da ga odmah ožene. Tako je Ćoso postao ugledan u selu i zasnovo je
svoju porodicu.


Ako su živi i danas su dobro.[/b]
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
STARI MLIN I COSO
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
PURTICI :: POCETNA STRANICA :: ARHIVA-
Idi na: