PURTICI

Z E P A
 
PortalPortal  HomeHome  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Naši ljudi

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
sulejman



Broj postova : 81
Registration date : 2008-07-27

KomentarNaslov komentara: Naši ljudi   Wed Feb 18, 2009 12:07 pm

BRACA HASAN, SACIR I SALIH ZIMIC

Poslije protjerivanja naseg naroda, doslo je do raseljevanja po cijelom svijetu. Ne moze, a da se o toj nasoj kolektivnoj tragediji ne razmislja, ali i ne govori. Ne moze se odagnati strah za sve te ljude. Ne moze, a da se ne razmislja o njihovom zivotu u tudjini i njihovoj buducnosti.

U tom razmisljanju traze se odgovori: Sta ce sa njima desiti? Koliko su sposobni da opstanu i prozive zivot dostojan covjeka?

U trazenju tog odgovora obicno se polazi od slicnih tragedija koje su nasi ljudi prezivjeli, a mi ih poznajemo. Takvi su braca Hasan, Sacir i Salih.




Oca i majku Hasana, Sacira i Saliha Zimica ubili su cetnici u Drugom svjetskom ratu. Sudbina je im je bila da ostanu zivi. Ostali stanovnici Purtica su se razbjezali po pecinama i sumama.
Braca Hasan, Sacir i Salih su poslije II svjetskog rata nasli kosti svojih roditelja i ukopali ih blizu mjesta pogibije na Klancu kod Gvozda u Maćehi. Tu su napravili i nisane, a sada je napravljena i hair cesma.




Braca Salih, Sacir i Hasan Zimic

O tome mi je pricao Hasan, kada je poslije protjerivanja iz Zepe dosao kod mene u Bihac sa mojom majkom Hasnijom i Aisom Sejfic.
Kako kaze, zelja mu je bila da njih dvije, obadvije rodjene u Purticima, bar za kratko vrijeme izvede u sredinu, koja je pruzala iole normalne uslove života. Da se oporave od soka, koji su dozivjele. Mislio je da je Bihac najpogodniji. Poslije nekoliko dana mi je rekao da je dobro procijenio i da su se obadvije oporavile dobro.
Dosta mi je pričao Hasan o svom zivotu. Jednom prilikom mi je rekao:
- Moram ti nesto ispricati. Onda ces me razumjeti, zasto sam se naknio da dodjem sa tvojom majkom ovako daleko. Ja sam njen duznik sve dok smo zivi.
O tome, kako je prezivio Hasan sa bracom Sacirom i Salihom, razmisljao sam dugo i vise puta sam Hasana, Aisu i svoju majku Hasniju molio da mi pricaju o nekim detaljima. Price su to koje me uvijek potresaju, kada o tome razmisljam. A, razmisljam cesto. Ne mogu toga da se oslobodim. Ovom prilikom cu napisati samo jedan manji dio od onog sto sam tada saznao.
Iako cetnici nisu bili napustili nasa sela, Hasan sa bracom Sacirom i Salihom su se vratili u svoju kucu. Bila je jaka zima, negdje oko bozuka ceterdesetitrece godine. Jeli su ono sto su mogli naci po tavanu i magazi. Postepeno su bivali sve slabiji i na kraju su dosli do takvog stanja da se vise nisu mogli kretati. Niko im nije mogao pomoci, nikog niije bilo u selu. Moja mati je je cula za tu njihovu tragediju, uzela je sto je imala od hrane i otisla u Purtice. Nasla ih je samrti. Bili su gladni i promrzli, a usi su po njima gamizale.
Bila je zaprepastena. Zaboravila je na cetnike. Uzela je sjekiru, posjekla jabuku ispred kuce i nalozila vatru. Pripremila je tople hrane. Ugrijala je vode i okupala ih. Da bi ih spasila od usiju, sve haljine je oprala u vreloj vodi. Vrucom vodom je oprala pod. Našla je i kreca, pa je okrecila sobu. Vratila je djecu u zivot.
Počeli su se u selo vracati Purticani koji su bili pobjegli u pecine. Svako je pomagao koliko je mogao, a i djeca su se pocela boriti za opstanak. I opstali su. Ostali su zivi.




Zimić Hasan

Hasan (rodjen 1929) je bio najstariji. Odgovorno je pruzeo ulogu koja je bila namijenjena njihovim roditeljima. Krenula su braca u zivot kojim se mogu diciti. Uvijek zajedno, a doprinosili su svaki prema svojim sposobnostima.
Kada je dovoljno odrastao, Hasan je sa najmladjim bratom Salihom otisao u Papratnu Njivu. Napravili su kolibu, onda kucu.
Hasan ja u Papratnoj Njivi zasnovao porodicu. Dobio je sestoro djece: cetiri sina i dvije kcerke. Tri sina Nurija, Alija i Salih su poginuli u minulom ratu. Ostali su zivi sin Nazif i kcerke Musa i Camija.
Hasan je stekao dobar imatak u Papratnoj Njivi. Bio je sposoban da kupi novi imetak u Seljanima kod Rogatice. Tamo je preselio sa porodicom. Tu ga je zatekao minuli rat. Protjeran je. Umro je u Sarajevu poslije rata. Ukopan je u Seljanima.



Cuprija hadzije Hasana

Hasanov životni put je nesto u sto je tesko povjerovati. Cesto sam pomisljao: Da li je to uistinu moguce? Nema onog koji mu se obratio, a da mu nije pomogao. Nikada ga nisam vidio zabrinutog ili da se na nesto zali. Kuda god je prolazio ostavljao je iza sebe radost, ulivao ljudima samopouzdanje. Dobijao sam dojam da on samo o drugima razmislja i za druge radi.
Vjekovima je u Rijeci, izmedju Purtica i Godjenja, bilo rizicno prelaziti. Sela nisu bila sposobna da to rijese, a bilo je nuzno. Preko Rijeke se prelazilo po brvnima, koja je nabujala voda cesto odnosila.
Ono sto nije mogao niko rijesiti, rijesio je Hasan. Napravio je kamenu cupriju, koja ce o njegovoj velicini svjedociti nadolazecim generacijama.



Hasan sa suprugom i unucima

Nije Hasan zaboravljao niti zanemarivao svoju porodicu. Oni su ga najbolje poznavali i najvise su cijenili ono sto on cini, ne samo za njih, nego i za sve ljude sa kojima se susretao.
Ostao je u ovom ratu Hasan bez sina Alije, a njegova djeca bez oca. Unuci su Hasanu bili ponos i nada. Znao je Hasan kako ih osokoliti, kako ih uputiti da krenu u zivot.



Zimić Sacir

Sacir (rodjen 1933) je ostao u Purticima, gdje je napravio kucu i zasnovao porodicu. Poslije se pridruzio braci Hasanu i Salihu, preselio je u Seljane. Sacir je nestao u proteklom ratu u Seljanima. Iza njega je ostala supruga i cetvoro djece.



Zimic Salih

Salih (rodjen 1939) je imao tri godine kada je ostao bez roditelja. Odrastao je uz najstarijeg brata Hasana. Nije se od njega odvajao. Zasnovao je porodicu. Ima djecu i suprugu. Zivi u Bojniku kod Sarajeva.



Hasanov unuk

Imaju braca Hasan, Sacir i Salih dosta svojih potomaka. Ovo je jedan od njih. Hasanov unuk, sin Nazifov.

Ima nesto sto posebno krasi bracu Zimice.
POSEBNO SU VOLJELI DJECU.
Nikada se nije moglo desiti da Hasan ne nadje secerku u svom dzepu i da ne ponudi i obraduje dijete sa kojim se sretne.

Hasan je bio omiljen kuda god se kretao. Posebno je godio njegov pristup vjeri. Dok je bio kod mene, uvijek je praktikovao klanjati sa svim ukucanima kada dodje neki vakat. Svojom neposrednoscu je osvojio i moje komsije koji su dolazili da sa njim popricaju. I oni su se ukljucivali u zajdenicko klanjanje. Sto je vise bio, sve vise je dolazilo ljudi da klanjuju zajedno. Da popricaju.

Hasan i Salih su obavili i hadz.

Kako zavrsiti pricu o ovim plemenitim ljudima. Nema ova prica kraja. To sam znao kada me je Huso nagovarao da je napisem. Huso me je samo postakao na obavezu da o ovim ljudima napisem mnogo vise, da se za to pripremam dok sam jos kadar to uraditi. Evo prilike i za sve ostale koji ih poznaju da napisu ponesto. Da se ne zaborave ljudi koji su prakticno otrgnuti od smrti i postali simbol naseg kraja.
Njihov zivot i njihova borba je nepresusan izvor nadahnuca za borbu za nas bolji zivot, za zivot koji ce biti cijenjen i sadrzajan, koji ce biti podrstrek i nadolazecim generacijama, da pokazu svoju snagu i svoje sposobnosti.

Ove slike je poslao Hasanov sin Nazif.

Lijepo bi bilo kada bi profesor Nazif napisao koju rijec o svom ocu i amidzama. Znam da ima dosta toga reci. Sve one koji poznaju Hasana i njegovu bracu to bi obradovalo.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Admin
Admin


Broj postova : 355
Registration date : 2008-05-28

KomentarNaslov komentara: Re: Naši ljudi   Mon Feb 23, 2009 7:54 pm

Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://purtici.myrealboard.com/portal.htm
 
Naši ljudi
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
PURTICI :: POCETNA STRANICA :: ARHIVA-
Idi na: