PURTICI

Z E P A
 
PortalPortal  HomeHome  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Hutba

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
sulejman



Broj postova : 81
Registration date : 2008-07-27

KomentarNaslov komentara: Hutba   Fri Mar 06, 2009 10:45 am


بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
OPIS MUHAMMEDA, S.A.V.S.,
prema djelu "Er-Rehiku-l-Mahtum" (Zapečaćeni džennetski napitak)

Hutbu je poslao Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 09. rebiu-l-vvela 1430. godine po hidžri, što odgovara 06. martu 2009. godine, govorim na temu "Opis Muhammeda, s.a.v.s., prema djelu "Er-Rehiku-l-Mahtum" (Zapečaćeni Džennetski napitak), autora Safijjur-Rahmana El-Mubarakfurija.

Muhammeda, s.a.v.s., je odgojio Njegov Gospodar i samo On, s.w.t., tako odgaja. Kaže Allah, dž.š., u 4. ajetu Sure El-Kalem, govoreći o odgoju Poslanika, s.a.v.s.:

"وَإِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍ عَظِيمٍ" (سورة القلم: 4) "Ti si, zaista najljepše ćudi." (Suretu El-Kalem, 4)

Na kraju djela „Zapečaćeni džennetski napitak“, autor Safijjur-Rahman, piše:

«Najljepše što je Poslanik, s.a.v.s., posjedovao, bila je počast od Allaha, dž.š., da primi Objavu i umijeće da je prenese ljudima. Bio je blag i tolerantan, sklon oprostu kada treba, strpljiv pri nedaćama i posjedovao je svojstva kojima ga je Allah, dž.š., počastio.

Sve nedaće i svi problemi na koje je nailazio pojačavali su kod njega osobinu strpljivosti. Prema nekulturnom neznalici Resulullah, s.a.v.s., je bio obazriv.

Aiša, r.a., kaže: “Kada bi se Resulullah, s.a.v.s., našao u dilemi između dvije stvari ili dva problema, izabrao bi uvijek lakši put rješavanja, ako nije grijeh, a ako je bio grijeh u pitanju, on je bio prvi čovjek koji bi ga odbacio.”

Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog kršenja Allahovih, dž.š., svetinja, te je bila radi Allaha, dž.š.. Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.

Posjedovao je Resulullah, s.a.v.s., veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelio je svima za koje je znao da su siromašni. Ibn Abbas, r.a., kaže: "Resulullah, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji čovjek, posebno uz ramazan, kada ga je najviše posjećivao Džibril. Melek Džibril bi mu dolazio svake noći, tokom cijelog ramazana i podučavao ga je Kur‘anu. Resulullah, s.a.v.s., je bio brži da učini dobro djelo nego poslani vjetrovi." Džabir, r.a., kaže: "Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao: “Ne”

Bio je hrabar, neustrašiv i smion, što se nije moglo zanemariti i zbog toga je smatran najhrabrijim čovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situacijama, iz kojih su bježali čak i oni najhrabriji, ne jedanput. Resulullah, s.a.v.s., je bio postojan i nepokolebljiv. Išao je u susret problemu, a nije bježao od njega. Nije se povlačio, a zna se da nije bilo i među najodvažnijim ljudima onih koji su, ne jednom, odustajali od teških zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha, s.a.v.s..

Alija ibn Ebi Talib, r.a., kaže:" Kada bi smo se našli lice u lice s’ neprijateljem, obuzeo bi nas strah i groznica, pa bi se ugledali na Resulullahovu, s.a.v.s., bogobojaznost i neustrašivost. On je bivao najbliži do neprijatelja"

Enes, r.a., kaže: “Jedne noći u Medini, ljude je probudio uznemirujući glas. Oni pohrliše prema tom mjestu, pa ih susrete Resulullah, s.a.v.s., vraćajući se iz suprotnog pravca. Jahao je neosedlanog konja Ebu Talhe, r.a., a oko vrata mu je visila sablja. Rekao je: ”Ne brinite se, ne brinite se! To su bili morski talasi".

Bio je veoma stidan i obazriv. Ebu Seid El-Hudri, r.a., je rekao: "Bio je stidljiviji od mlade pod duvakom. Kada mu nešto nije bilo po volji, to se očitavalo na njegovu licu."

Nije nikada netremice gledao nekome u lice i uvijek je imao spušten pogled. Duži mu je bio pogled u zemlju nego pogled u nebo. Pogled mu je posjedovao moć zapažanja. Nije sa sagovornikom razgovarao o bestidnim stvarima i odvratnim temama. Nije zapamćeno da je neko od njega prenio nešto ružno. Nije direktno nikoga kritikovao, već se moglo čuti da kaže: "Šta misliš da neko učini tako i tako?"

Bio je najpravedniji čovjek, volio je opraštati, govorio je iskreno, veoma je cijenio emanet i to su potvrdili i njegovi prijatelji i neprijatelji. Prije poslanstva nosio je nadimak “El-Emin” (Povjerljivi), pa su zbog toga od njega tražili sud o mnogim stvarima i prije islama.

Imam Tirmizija prenosi od Alije, r.a., da je Ebu Džehl rekao: "Mi ne smatramo tebe lašcem, ali mislimo da je lažno tvoje poslanstvo". Na to je Allah, dž.š., objavio 33. ajet Sure El-En'am:

"قَدْ نَعْلَمُ إِنَّهُ لَيَحْزُنُكَ الَّذِي يَقُولُونَ فَإِنَّهُمْ لاَ يُكَذِّبُونَكَ وَلَكِنَّ الظَّالِمِينَ بِآيَاتِ اللّهِ يَجْحَدُونَ" (سورة الأنعأم: 33)

"Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi." (Suretu El-En'am, 33)

Također je Herakle pitao Ebu Sufjana: “Da li ga optužujete da je bio lažov prije nego je počeo govoriti što govori (prenositi Objavu)?” Odgovorio je: “Ne”.

Bio je veoma tolerantan, daleko je bio od oholog čovjeka i nije dozvoljavao da mu se ustaje i poklanja kao što se poklanjalo kraljevima. Posjećivao je siromahe i družio se sa njima, uslišavao je želje posluge i sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih. Aiša, r.a., priča: "Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove kao što i vi radite. Bio je čovjek kao i svaki drugi, čistio bi svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sebe opsluživao.”

Resulullah, s.a.v.s., je kao nijedno drugo ljudsko biće, poštivao dogovor i zadanu riječ. Čuvao je rodbinske veze. Bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa svijetom. Bio je druželjubiv, odgojen, jednostavan i veoma pažljiv. Bio je daleko od pokvarenosti, ogovaranja, podlosti i nije uzvraćao zlo zlim.

Nije dozvoljavao da iko u društvu ide iza njega. Nije ni u odjeći ni u ishrani odskakao od svoje posluge. Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali. Svojoj posluzi nije nikada ni “uf” rekao. Nije ih kritikovao za neurađen posao.

Nije mrzio siromahe zbog njihovog siromaštva. Išao je siromašnim na dženazu. Na nekim svojim putovanjima je obavljao poslove kao i drugi. Jedanput je naredio da se skuha ovca. Jedan ashab je rekao da će je zaklati, drugi zguliti, treći skuhati, a Resulullah, s.a.v.s., je rekao da će sakupiti drva da se naloži vatra. Ashabi mu rekoše da ga oslobađaju tog posla, a Resulullah, s.a.v.s., im reče: “Znam da bi vi to uradili umjesto mene, ali me mrzi da se razlikujem od drugih. Zaista Allah ne voli vidjeti čovjeka da se razlikuje od svog društva.” Nakon toga je ustao i sakupio drva.

Hind ibn Ebu Hala' opisao je Resulullaha, s.a.v.s., ovako: "Resulullah, s.a.v.s., je često bio zamišljen, nije imao slobodnog vremena, nije volio besposlen govor i mnogo je šutio. Počinjao bi i završavao govor vrlo razgovjetno, punim ustima, a ne stisnutim vilicama, govorio bi sažeto, ne preopširno, a ni nedorečeno, nije koristio prazne rečenice i govor mu nije bio kratak i jasan. Veličao je Allahove, s.w.t., blagodati, a ništa nije kudio. Nije kudio ukus hrane, a ni hvalio. Nije se ljutio ako bi mu se ispriječio neki problem, već je sve činio da ga riješi. Nije se zbog sebe ljutio niti radovao. Kada bi na nešto pokazivao, činio je to cijelom rukom. Kada bi se nečemu čudio, prevrnuo bi rukama. Kada bi se naljutio, raširio bi ruke i razmahnuo. Kada bi se obradovao, obarao bi pogled. Osmijehom je uvijek pobjeđivao smijeh. Čuvao je svoj jezik od onoga što ga se ne tiče. Okupljao je svoje drugove i nije ih razdvajao. Ukazivao je počast zvaničnicima svakog plemena. Čuvao se ljudi i bio oprezan pred njima, bez obzira što se nije bojao da će mu nanijeti zlo. Posjećivao je svoje drugove. Volio je da zna šta se dešava u narodu. Potpomagao je dobro i bodrio na dobro. Mrzio je zlo i spriječavao ga je. Bio je umjeren. Nije bio prevrtljiv. Za svaku stvar je imao mjeru. Nije uskraćivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga davao onome ko ga ne zaslužuje. Ovo je važilo i za one koje su ljudi izabirali na položaje. Najviše je cijenio one koji su upućivali na dobro. Cijenio je one koji su bili darežljivi i koji su pomagali drugima. Nije bio besposlen i stalno je činio zikr. Nije nigdje dugo boravio i nije imao određeno mjesto za sjedenje. Kada dođe u neko društvo, sjeo bi na prvo prazno mjesto i tako je preporučivao i drugima da čine. Uvažavao je svakoga u društvu i svima je posvećivao dužnu pažnju, da ne bi ko pomislio da je manje važan od drugoga. Ko bi sjeo do njega radi neke svoje potrebe, strpljivo bi ga saslušao i nikada on prvi nije prekidao sagovornika. Ko bi šta zatražio od njega, ako je mogao dao bi mu, a ako ne bi imao, utješio bi ga lijepim riječima. Zbog njegove brige i pažnje, ljudi su ga nazivali ocem, a on njih svojim najbližim. Ljude je vrijednovao prema bogobojaznosti. Gdje je sjedio, sjedio je sa stidom, strpljenjem i povjerenjem i u njegovu društvu nije bilo podignutih glasova. Poštovao je starije, a imao je milosti prema mlađima. Ukazivao je počast gostu i strancu. Bio je druželjubiv, nenametljivog ponašanja i blagonaklon. Nije bio oštar, srdit i ljut. Nije bio pokvarenjak. Nije korio, a nije ni hvalio. Zanemarivao bi ono što ne želi. Nije se pokoravao strastima. Sustegnuo se od tri stvari: uživanja, pretjerivanja i onog što ga se ne tiče. Ljude je poštedio od tri stvari: nije nikoga kudio, nije ga sramotio i nije ga vrijeđao. Govorio je samo o onome od čega ima nagradu od Allaha, dž.š.. Kada bi on govorio, slušaoci bi umukli, a kada bi on završio, oni bi govorili. Pred njim se nisu svađali. Kad bi neko govorio, drugi bi šutili, dok ne završi. Smijao bi se čemu bi se i drugi smijali. Sviđalo mu se ono što se i drugima sviđa. Čudio bi se onome čemu se i drugi čude. Bio je strpljiv prema nepoznatim ljudima, koji su bili ograničenog rezona. Govorio je: “Ako vidite da siromah traži nešto, dajte mu i ne tražite da vam se zahvali! Zahvala pripada Allahu.”

Braćo i sestre, trudimo se da sve pobrojane osobine Poslanika, s.a.v.s., što je sastavni dio njegova sunneta, pretočimo u naše živote, budimo od onih koji se natječu u dobru i koji se nadaju njegovu šefaatu (zauzimanju) na Sudnjem danu i žude za njegovim društvom i društvom ostalih poslanika, šehida i dobrih mu'mina!

Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji vole Poslanika, s.a.v.s., i slijede njegov sunnet, da pomogne svim ugroženim muslimanima, a posebno muslimanima Palestine, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i ne iskuša nas sa onim što nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 09. rebiu-l-evvel 1430.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»

06. mart 2009.god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Hutba
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
PURTICI :: POCETNA STRANICA :: ARHIVA-
Idi na: