PURTICI

Z E P A
 
PortalPortal  HomeHome  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TraiTrai  Lista lanovaLista lanova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 ZLATNI LJILJANI BH NEBA

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeu temu Go down 
AutorPoruka
hadzi Nazif



Broj postova : 112
Registration date : 2009-07-31

KomentarNaslov komentara: ZLATNI LJILJANI BH NEBA   Fri May 07, 2010 10:15 pm

SJEĆANJE NA HEROJE BH NEBA

Heroji bh neba nikada nesmiju biti zaboravljeni

Mjesec maj jeste mjesec rađanja, mjesec života, ali nažalost 7.05.1995 godine najtragičniji je dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Armije Republike Bosne i Hecegovine. Izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda opkoljenih enklava Srebrenice i Žepe u helikopterskoj nesreći živote su izgubili Zlatni Ljiljani ratnog vazduhoplovstva Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić.
7.05.1995 godine, jubilarni deseti let za Žepu i najtragičniji dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane armije Republike Bosne i Hercegovine. Tri bisera ratnog vazduhoplovstva, major Džemal Malkić, natporučnik Enver Čokić i natporučnik Izet Džambić, u noći šestog na sedmi maj 1995 godine kreću na svoj posljednji put.
Kažu da je svako umiranje rađanje nove svjetlosti. U ovom primjeru to je zaista tako. Njih trojica izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda OPKOLJENE Žepe umiru da bi osvanulo ljepše sutra za hiljade napaćenih djece, žena i staraca.
Letovi za opkoljenu enklavu Žepa graniče se sa gotovo nemogućim. Znaju to trojica momaka ratnog vazduhoplovstva koji kreću na svoj posljednji let. Međutim znali su oni isto tako i ko ih čeka u Žepi i šta njihov dolazak znači za hiljadu gladnih Žepljaka i Srebreničana. Zato i kreću bez trunke razmišljanja. Sa njima osim tereta koji prevoze kreće i 21 putnik koji se vraća u Žepu. Bili su to uglavnom civili a među njima i četiri ljekara koji su krenuli na svoj humani put u pomoć bolesnima.
Nažalost agresorske horde ne znaju za humanost, trojica od četvorice ljekara ginu na ovom putu u ovoj tragediji.
Helikopter se srušio. Nijedan od članova posade nije preživio udes.
Malkić ( Mehe ) Džemal Džemo rođen 1958 godine u selu Kuljan općina Živinice. Osnovnu školu je završio u Kuljanu i Gračanici, a srednju vojnu i vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru. Još za vrijeme službovanja u bivšoj JNA važio je za jednog od najboljih pilota helikoptera. Po izbijanju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu napušta bivšu JNA i javlja se u vazduhoplovnu grupu Mostar. Iz Mostara odlazi na zadatak obavljanja letova za opkoljeni Bihać. Po dolasku sa ovih zadataka prelazi u vazduhoplovnu grupu Tuzla a odatle u Zenicu pa ponovo u Tuzlu.
Hrabar i neustrašiv kao lav a osjećajan i lijep kao djevojčiva po pravilu je obavljao najteže letove za opkoljene enklave u istočnoj Bosni. U najtežim trenutcima za Goražde smogao je snage i hrabrosti da izvrši gotovo nemoguće letove, a poslije toga i nekoliko letova za Žepu.
Jedan takav let je bio koban za njega i njegove kolege Envera i Izu. Više puta pohvaljivan i nagrađivan. Značku Zlatni Ljiljan je dobio povodom 15 aprila 1995 godine dana Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegov otac Meho, supruga Šefika te kćerke Vanesa i Lejla mogu biti ponosne na sina, supruga i oca.

Čokić ( Ejuba ) Enver rođen u Đurđeviku gdje je završio osnovnu školu, nakon čega odlazi na školovanje u Mostar i Zadar gdje završava vojnu akademiju i postaje pilot helikoptera. Kao tek svršeni akademac Enver napušta bivšu JNA i prijavljuje se u vazduhoplovnu grupu Tuzla. Volio je život i ljude ali sudbina nije dala da i poživi. Izvršavajući let koji je značio spas za hiljadu života Srebreničana i Žepljaka dao je svoj mladi tek započeti život. Značkom Zlatni Ljiljan je posmrtno odlikovan 15 aprila 1996 godine povodom četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Džambić Izet Izo rođen u Dobrnji, važio je za jednog od najboljih stručnjaka za vazduhoplovnu opremu. Rat ga zatiče na službi u Mostaru odakle bježi i prijavljuje se u teritorijalnu odbranu Mostar. Koliko je bio tih i miran u životu toliko je bio i hrabar i neustrašiv kada su bile u pitanju borbe sa agresorom. Njegova specijalnost je bila protivoklopna borba gdje se sa maljutkama pokazao kao nepogrješiv strijelac. Agresori na Mostar, Gradačac i Brčko imali su priliku da osjete njegove majstorije u pogađanju tenkova i drugih oklopa. Kažu da je bio nepogrješiv. Dolaskom u vazduhoplovnu grupu kao letač mehaničar leti za opkoljenu Žepu gdje u udesu helikoptera i gubi život. Značkom Zlatni Ljiljan posmrtno je odlikovan 15 aprila 1996 godine u povodu četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.


Heroji BH neba Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić kao i svi najbolji sinovi Bosne i Hercegovine koji nisu žalili ni svoje živote za naše bolje sutra i naše države Bosne i Hercegovine nesmiju biti zaboravljeni, Žepa i Srebrenica ih nikad nece zaboraviti.




ZASPAO JE VIHOR...



Sjećanje na 07.05.1995. godine i tragičnu smrt posade helikoptera na Igrišniku. Pjesma našeg Dževada Brgulje, koju je posvetio svom prijatelju, rahmetli Džemalu Malkiću. Prvi put objavljena u listu "Most", 20.05.1995. godine.

ZASPAO JE VIHOR

Prasak i lom. I tiha majska noć.
Nigdje ni ljeta, ni snijega, ni duge ni cvijeta.
Vihor je došao, sišao , zastao, zaspao.
Tresla se gora kao modra, zelena rijeka poslije "starog".
I umirila se, stala. Kao modra zelena rijeka. Stade i ode.
Bez utjehe, bez nade.
Sklopiše se sokolova krila.
Ne gori gora a tvoj sokolić pišti.
I splav niz suze odnese, pristade, zastade, i u kosu ti udjenu crvenu ružu.
Hiljade oluja u duši neće razbiti studeni kamen koji je ledi.
Ni sunce, ni mjesec izdajnik neće razbiti tamu koja je mrači.
Rana na ranu kao suho lišće opada. Zbog sutona koji je bio, zbog svitanja kojeg nema.
Zbog tebe noći, krvavim uzdama zauzdane.
Plačeš li usahla mostarska trešnjo, kad osjećaš, kad znaš.
I imaš suza i poslije "mosta". Ima još za njega.
Plaču li četiri sestre. Kad osjećaju, kad znaju.

Četiri sestre od Bosne, bez Bosne.
Usamljene bijele djevojačke ruke zovu i traže. Čekaju brata svoga.
A ti Bosno, iznurena mati, ukliještena, sama, nemoćna. Niti da zaštitiš, niti u skute da sakriješ.
I noćas ćutiš. I ćuti.
Ne budi svoga sina mezimca.
Nisu ni znali...
Ni breze, ni jele , ni svijetle kapi rose nisu znale...
Ni voljeti , ni imati nisu znale.
A evo sad plaču. Umiju.
Ne tuguj zvjezdana stražo, ne zovi, ne traži.
On više neće proći.
Pokupi svoje svijetle vojnike, i idi. I ne reci im.
Posljednji put za bijelom ladjom su gledali.
Ne prolazi više niko.
Pustom nebeskom cestom samo crni oblaci plove.
Ne gori gora, a tvoj sokolić pišti.
Kroz prizmu suze gleda kako povjetarac tvoj blagi osmijeh odnese.
Neka se bar nešto vrati.
I nek se crne oblaci, nek se stušte oluje, neka se zgusnu magle.
I nek više ni ptice ne lete.
On će kraj groba čekati
----------------------------
Polahko umire noć. Negdje na jugu prazan kafanski sto. Muzika je utihnula, cigani otišli.
A u daljini, da to više niko i ne čuje, isto tako polahko umire eho:
"Sinoć sam ti Safo..." .


I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (El-Beqara, 154.)
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
ZLATNI LJILJANI BH NEBA
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeu temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne moete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
PURTICI :: POCETNA STRANICA :: ARHIVA-
Idi na: